Bio sam oženjen, ostavila me nakon par mjeseci braka, ja sam bio kriv. Ubrzo nakon nje našao sam drugu, zaljubio se i mislio to je to, bio istinski sretan. Sve do prije par mjeseci kada sam sasvim slučajno naletio na bivšu ženu. Iskreno, nikad je ljepšu nisam vidio. Blistala je. Srce mi se steglo. Vidio sam kako je muškarci gledaju, okreću se za njom i staro i mlado. Htio sam da puknem od ljubomore i zavisti. Raspitao sam se i saznao da ima drugog, planiraju vjenčanje, kažu da je jako sretna. Pogađa me to. Shvatio sam da je još volim. I ne, nije me pogodilo to što je toliko lijepa, pogodilo me što je sretna sa drugim, što opet nekog voli toliko da će se udati za njega. Znam je, nikada se ne bi udala bez ljubavi. Na svoju djevojku više i ne obraćam pažnju. Samo mislim o bivšoj zeni, o danima sa njom, njenom osmijehu… Ne znam šta ću, hoću da puknem.
0 komentari:
Objavi komentar